ZVONIMIR PIŽIR, PRIJATELJ HRVATSKIH DRUŠTAVA PRIJATELJSTAVA Ispis
Autor administrator   
Srijeda, 18 Lipanj 2014

ZVONIMIR PIŽIR, PRIJATELJ HRVATSKIH DRUŠTAVA PRIJATELJSTAVA

Što kažu kritičari o autoru?

 

Stanko Špoljarić

Zvonko Pižir primjer je slikara umjetnosti koju obično nazivamo naivnom, izvornom, iskaza koji ima i zajedničke formalne, sadržajne, tehničke strane načina, no koji od slikarskih osobnosti izrastaju do vlastitosti poetike. To opće i pojedinačno vrlo sretno je povezao Pižir, tako da u njegovom slučaju možemo govoriti o slikarskoj autentičnosti, izrasloj na preobrazbi tipičnih motiva dijaloga s ruralnim i začudnosti pred ljepotom prirode.

Već u komornosti likovne scene, u prikazu cvijeća, prepoznaje se mjera između opisnosti naznačenosti izgleda slikovitosti za formu i boju, za povezivanje sitnog detalja i cjeline. Njegove „ljubičice“ plavetnilo cvijeta uzdižu do plavetnila svijeta. A koloristička raznolikost lati buketa bliska je kolorističkoj razigranosti prirode. U situacijama izvjesne gigantizacije sitnog, kumulirane ljepote koja ispunjava pejzažni prostor slike. Pižir neospornom sigurnošću, slikarskom vještinom gradi odnjegovane prizore u kojima lirsko dobiva dimenziju monumentalnog. Slično je u situacijama i stanjima iz seoskog života, u kojima Pižir inzistira na atmosferi. Pomalo s nostalgičnim prizvukom u htijenju zaustavljanja vremena. U mijenama godišnjih doba s pomacima kolorističkog zvuka, u scenama zanimljivih kompozicija. Otvaranja prostora i koncentriranjem raslinja, zdanja ili simboličnih mrtvih priroda na jednoj strani slike. Puteljci, brdašca, vode, orijentiri su kretanja u ambijentima obavijenim svečanom tišinom. A arhitektura pripada već pomalo baštini. Bliža je bajkovitom no stranom. Ali Pižir joj slikom daje uvjerljivost uraslu u krajolik istinske ljepote.

Bez sumnje Pižirovo slikarstvo odraz je doživljenog, te predmeti i krajolici jeka su iskustva i promatranja. Ali osvojio je i slobodu iskaza, te i slikarskom maštovitošću prizorima daje novo ozračje. Sa sposobnošću uočavanja pitoresknih detalja, karakterističnih za sredinu, detalja koji i u usitnjenosti mogu biti akcenti scene. Vid je to obrata kao uravnoteženje značenja i dimenzije brežuljaka i ornamentalne košare s cvijećem. Sklad je to različitosti vidljive u ravnopravnosti dijaloga crtačkog i slikarskog, opisne ili prikrivene linije i plohe. S bojom pune zvučnosti uzdignutog bljeska difuznošcu svjetla. Ili prigušenošcu palete kojom seoce postaje prostor za meditaciju. Mira i zastanka pred izvanjskom i unutrašnjom ljepotom. A Zvonko Pižir tumač je realnog, svakodnevnog i snova. Svakako poradi umjetničkog talenta treba mu vjerovati.

 

Zvonko Pižir rođen je 1955. godine u Gornjoj Stubici, nedaleko od Zagreba. Završio je saobraćajnu školu, a desetak godina je radio po istočno-evropskim zemljama sa firmom „Monting“.

Slikanjem se bavi od rane mladosti. Počevši izvornim slikarstvom stekao je dosad vlastiti image u svom stilu. Kroz dvadesetogodišnji rad ostvario je tridesetak samostalnih izložbi. Vrlo uspješne samostalne izložbe održao je u Marseillu, Zagrebu, Torontu, Dubrovniku, Rimu, Oslu, a ukupno je izlagao na izložbi od Moskve do Chichaga.

Njegova djela nalaze se u mnogim galerijama, umjetničkim zbirkama, kao i kod ljubitelja likovne umjetnosti. Član je Društva naivnih likovnih umjetnika Hrvatske, a slikanjem se bavi profesionalno.

 

Josip Depolo

Zvonko Pižir pripada slikarstvu za koji mnogi misle da je već na zalazu. A naiva, eto, traje odolijeva, odupire se crnim proročanstvima. Upravo na ovoj liniji „vječne mladosti“ naive vidim i Zvonka Pižira. Kao i svaki naivni slikar i Pižir prihvaća svijet onakav kakav bi po mjeri pjesnika trebao biti, svijet dječjih snova u kojem se odbija gorčina racionalizma i hipoteka povijesne svijesti. Počeo je kao i većina naivnih slikara bez crtačkog iskustva, u raskoraku sa zanatom. Vremenom je stekao iskustva i položio onaj poznati „naivni univerzitet“ autodidaktike. Polaku su se gasila prejaka svjetla, iz Pižirova slikarstva sve više je izbijala melankolija. Njegovi su motivi bili uvijeni u prigušeno osvjetljenje poput slika kasnih romantičara. Ali se svjetlo nije definitivno ugasilo, ono danas blago osvjetljava neke delikatne prostore ispunjene sjenovitim stablima i šumarcima. Rustična idila i dalje traje kao odraz nekih unutrašnjih harmonija i težnji ljepoti. Rekli bi, tako potrebnih ovom našem uznemirenom vremenu.

 

Prof. dr. Antun Bauer

Still in his children`s years Zvonko Pižir felt the necessity to express his sxperiences, his feelings through drawing and painting. In his first searchings for fomr, colour, way of expressing, the young painter chose naive style as the most compatible with his feelings and vision.

His first exhibition presented him as the mature painter`s personality. He is accepted and looked for from art-lovers and reviewers as well as int he world of art-galleries, collectors and buyers.

A row of exhibitions follows in cultural centres of many countries in Europe and America. A remarkable number of his paintings is left in his country to be the documentation for future generations of our contemporay artistic reality.

Sceneries oft his painter are bound to the millieu in which he lives, which gives him impetus for work and enables him to transfer the experience of perceived into his paintings.

Last fifteen years he paints mainly oils on glass and in this technique he made his most important works. The recognition of Zvonko Pižir in contemporary plastic art at home nad abroad is na added value to Croatian art and is a guarantee for good prospects of our naive art.

 

Poštovani prijatelji Koordinacije hrvatskih društava  prijateljstava,

želim Vam ispričati drugu stranu medalje našeg uvaženog prijatelja Zvonimira Pižira iz malog mjesta Gusakovac kod Marije Bistrice. Pročitali ste što o njemu kažu kritičari, no ono drugo što ne znate je priča o čovjeku humanistu, donatoru svojih djela raznim carevima, kraljevima, državnicima. Slično poput Ivana Lackovića Croate, pokojne Milice Savić, Nadine Katane, Zinke Srdarević- Karafilipović te mnogih slikara iz Kalinovca, Gole, Koprivnice i mnogih drugih mjesta diljem naše domovine, žive i rade slikari koji su mi pomogli prilikom mojih posjeta mnogim državnicima svijeta, ministrima, veleposlanicima kojima su darivali svoja vrijedna djela. Bili su to u prošlom desetljeću teški trenutci za našu domovinu, ali su baš slike i autori ovih slika otvarali puteve za razgovore i priznanja Hrvatske. Jedan od takvih je među prvima bio Zvonko ili Zvonimir Pižir, slično kao i Biserka Zlatar-Milinković ili Ivan Lacković Croata, u njegovu domu našli su se mnogi veleposlanici Slovačke, Češke, Rusije, Norveške, Poljske i drugih zemalja. Veliki dio njih odlazio je s poklonima jer Zvonko je osoba koja dariva ljude. Nastojao sam uvijek da mu se revanširam pa sam tako uspio u više navrata prodati cijele njegove izložbe u nekim od europskih zemalja. U najtežim trenutcima nastajanja Republike Hrvatske, Zvonko me je pratio u Rusiju, Ukrajinu, Norvešku, Sloveniju gdje smo molili mnoge dužnosnike s riječima: "Zaustavite rat u Hrvatskoj!". Kad je bila Olimpijada u NR Kini, zamolio sam Zvonka da napravi jednu sliku ptičjeg gnijezda kako bismo ju darovali Predsjedniku NR Kine. Takvih darovnica Zvonko i danas čini. Nedavno sam posjetio njegov dom da mu se zahvalim za sve ono što je činio dosada darujući svoje slike kao što je to činio Ivan Lacković Croata i mnogi drugi. Hvala Zvonku i nadam se naši čitatelji, dragi prijatelji naših Društava da će vam se svidjeti ovaj moj podsjetnik na Zvonka Pižira i Naivnu umjetnost.

 

Andrija Karafilipović