| Ovo je prazan papir, vjerujte samo vam se čini da netko pokušava uporno ostaviti trag. Bjelina što vlada u ovom prostoru smirenog snijega puna je živih boja što zaleđuju dah. U studenoj nemoći svijeće ili na mjesečini. Ni sjećanje ovdje nema sliku prije smirenja, gdje pahulja ravna visinu vrha oštroga ganja. U bjelini kad grešnog čovjeka nema i nenapisana riječ ljepotom smrznuto sanja, čistoćom misaonog htijenja. Koliko toga ovdje može stati sitnim slovima uz pametnu riječ, da se pročita, zažmiri i zapamti, kad je svakom slovu mjesto određeno već. Samo treba redoslijed riječi znati. Odlazi moje nenapisano ime u koš starog papira. Misao će duboka otići visoko u dim. Dok čitate nasilnike što ne poštuju boju bjeline, ja neću imati družiti se s kim i nikada tamo neću naći mira. |