Ej, zlatna dolino Tko te nije volio Putnici, osvajači Rimske legije i Džingis kanove konjica Turske age i begovi Austrijske i mađarske Političke kurve Carevi i carice, generali i poturice Kraljevi i razne njemačke I čerkeške izdajice S tvojih polja i dolina Vjekovima nešto odnosiše Napajaše ihraniše svoja stada, Vojnike i mješine Ali tvoj narod nikad ne pokoriše Tebi, zlatna dolino, pišem ove stihove Za spomen na dane Bez tuge i za prijateljstva Za mir u duši, tvome seljaku I radniku koga vazda i uvijek Nekad i danas, neki došljaci Opljačkaše tukoše A ti zoveš i moliš, prijatelja trebaš Graditelja za tvoja napuštena sela I neizorane brazde U mome Tulniku, Biliću, Resniku i Buku Vraćam se tebi, zlatna dolino Požegi, Tulniku, Biliću, Resniku i Buku Hoću tvoju, prijateljsku ruku Da dođe jutro Da smo svi isti I kako kaže moj dida Mato I baja Jozo Da nas braco, sine, više ne zavade, Ne tuku I neka poslije moje smrti na mome pepelu, kuću sagrade Petar i Đorđe, Stipa i Mata I da se nikad, nikada više Ne potuku | 
