Cijenjeni gospodine Picula, Cijenjena gospođo Čuchnil,
Cijenjene Ekscelencije,   
Poštovane dame, poštovana gospodo,
Uvaženi gosti,

kada sam pripremao ovo predavanje i prikupljao materijale u određenom trenutku sam se prestrašio činjenice je li moguće u stručnom obliku obuhvatiti čitavu širinu prijateljskih odnosa između Slovačke i Hrvatske. Naši narodi s tradicijski prijateljskim povijesnim odnosima oduvijek su bili bliski. Ne samo time što su nekoć živjeli zajedno u jednoj velikoj monarhiji, ne samo u dijeljenju zajedničkih vrijednosti, već prije svega snažnom voljom naših naroda za slobodom i nezavisnosti. Te vrijednosti su nas vodile stoljećima i pomogle su nam sretno završiti proces gradnje naše suvremene državnosti. Bio je to doduše složen put, ali uspjeli smo ne samo našim trudom, već i uz pomoć prijatelja.

Prijateljstvo, koje je i u nazivu moga predavanja, je u povijesti slovačko-hrvatskih odnosa određenu vrijednost. Njezinu su kvalitetu u prošlosti bezbroj puta učvršćivale i potvrđivale značajne slovačke i hrvatske ličnosti. Naši povijesni korijeni i zajedničke povijesti su nas predodredili surađivati i tražiti zajedničke puteve. Naši odnosi su se oblikovali, razvijali i produbljivali stoljećima. Svjedoče tome primjeri iz povijesti. Već su u 9. stoljeću nastali prvi kontakti kada je slovački knez Pribina našao odlaskom iz Nitre utočište kod hrvatskog kneza Ratimira u Posavini. Hrvatski knez Braslav se 884. i 891. godine sreo s kraljem Svetoplukom. I kasnije, nestankom Velike Moravske, kada su se oba naroda našla pod mađarskom prevlašću u Ugarskoj, slovački i hrvatski narodni preporoditelji zajednički su se podupirali.

Uzajamni odnosi su se intenzivnije počeli razvijati migracijom obaju naroda. Prvi Hrvati su se preseljavali u Slovačku uglavnom u vrijeme turskih najezdi. Iz toga razdoblja moguće je spomenuti mnogo plemićkih obitelji, osim drugih na primjer, Bakiće, Benčiće, Erdödyje, Frankopane, Grasalkoviče, Horvat-Stančiće, Károlyje, Kegleviče i slične. Nakon upada Turaka u Budim 1541. godine Bratislava je postala glavnim gradom, a Trnava duhovnim centrom Ugarske. Trnavsko sveučilište bilo je u 16. i 17. stoljeću jedno od obrazovnih centara na kojem su djelovali učitelji i studenti također i iz Hrvatske. Na Trnavskom su sveučilištu studirali primjerice braća Nikola i Petar Zrinski, ali i književnik Antun Kanižlić, no djelovali su tamo i brojni hrvatski profesori na primjer, Habdelić, Zdelarić, Lukić, Krajačić i drugi. Kancelarom prvog sveučilišta u Slovačkoj, Academie Istropolitane, bio je pjesnik Ivan iz Čazme, poznat kao Janus Pannonius. U povijest Slovačke su se pozitivno upisali i hrvatski crkveni velikodostojnik i diplomat, takorekuć renesansna ličnost, kardinal Antun Vrančić ili humanist, diplomat, kardinal i ban Juraj Drašković, nitranski biskup kardinal Leopold Kolonić, kao i košički mučenik Marko Križevčanin.

Nakon turskih najezdi su se u područjima opustošenima Turcima, uglavnom u području Slavonije, Srijema, Bačke i Banata, počeli preseljavati Slovaci, prije svega ratari. Priljev Slovaka u Hrvatsku trajao je od 18. stoljeća pa sve do početka 20. stoljeća. Imigraciju u tim vremenima nisu organizirali samo hrvatski plemići, već i đakovski biskup i veliki prijatelj Slovaka Josip Juraj Strossmayer. Živi kontakti bili su prisutni između naših naroda i u vremenima naših narodnih preporoditelja vođenih Ľudovítom Štúrom. Osim ratara, u Hrvatsku su iz Slovačke dolazili i mladi slovački intelektualci kao na primjer, Ivan Branimir Zoch i drugi. Hrvate nisu nepoznata imena Slovaka koji su pridonijeli razvoju Hrvatske, kao na primjer, prvi zagrebački nadbiskup kardinal Juraj Haulik, osnivač Matice slovačke Štefan Moyzes, jezikoslovac Bogoslav Šulek ili František Klobušický, od godine 1748. zagrebački bisk ili pak slovački zemljak, od godine 1829. zagrebački biskup Aleksandar Alagović. I Martin Kukučín, pravim imenom Matej Bencúr, liječnik i književnik, osnivač moderne slovačke proze, godinama je djelovao u općini Selca na otoku Braču gdje je napisao svoje najpoznatije djelo „Dom u strani“.

Govori se da u nevolji poznaješ prijatelja. I u modernoj povijesti Hrvatske, nakon raspada Jugoslavije, u teškim ratnim vremenima humanitarna pomoć iz Slovačke bila je izrazom prijateljstva obaju naroda. Do danas znaju u Slavoniji da su godine 1992. upravo Slovaci pripadali najvećim donatorima humanitarne pomoći u toj regiji. Ali i kasnije, godine 1994., Ekumensko vijeće Crkava u Slovačkoj je sudjelovalo u humanitarnoj pomoći Hrvatskoj. Ne treba zaboraviti ni slovačke vojnike koji su u okviru mirovne misije pod zastavom UN-UNPROFOR-a djelovali u obnovi Hrvatske.

Emancipacijski proces obaju naših naroda bio je završen tek krajem 20. stoljeća. Hrvatska i Slovačka su se uvrstili u obitelj demokratskih zemalja Europe.

Republika Slovačka je mlada država, slično kao i Republika Hrvatska, no za vrijeme kratkih 18 godina svoje moderne povijesti postigla je izrazite političke i gospodarske uspjehe. Republika Slovačka postala je ne samo članom UN-a, OSSE, Vijeća Europe, NATO-a, OECD-a, nego je njezina potpuna integracija do EU bila završena tek ulaskom u Schengen i eurozonu. Početno nepovjerenje stranih ulagača bilo je postupno svladano i ekonomija Slovačke je izgrađena na značajnom udjelu izvoza. Upravo zato Slovačka može u mnogome biti Hrvatskoj inspiracija, ne samo u sličnosti veličine zemalja i broju stanovnika, kao i sličnoj povijesnoj sudbini, jeziku ili bliskosti naših naroda, već i u sličnosti gospodarskih problema s kojima se suočavaju obje zemlje.

Stupanje Hrvatske u CEFTA-u imalo je također u sebi određenu simboliku, budući da je za vrijeme slovačkog predsjedništva bio potpisan Sporazum o pristupu Hrvatske CEFTA-i 5. prosinca 2002. u Zagrebu. Prijateljstvo ne samo između naroda, već i osobna prijateljstva između pojedinih ustavnih predstavnika Hrvatske i Slovačke su se očitovala, ali se i očituju na trajnoj potpori Hrvatskoj u njezinom nastojanju potpuno se integrirati u europske i euroatlantske strukture. U vremenu kada je u Europskoj uniji stalno bila odgađana odluka o početku pristupnih pregovora s argumentacijom o nedovoljnoj suradnji Hrvatske s ICTY-om, opet je to bio tadašnji slovački premijer i aktualni ministar vanjskih poslova Mikuláš Dzurinda koji je neumorno „lobirao“ za otvaranje pristupnih pregovora s Hrvatskom. I bio je to upravo slovački premijer koji je na zasjedanju Europskog vijeća iznio taj prijedlog. Prijedlog je bio uspješan i vodio je otvaranju pristupnih pregovora 3. listopada 2005. Godine 2009. bio je Mikuláš Dzurinda, zajedno s bivšim austrijskim kancelarom Wolfgangom Schusselom, ocijenjen visokim državnim odlikovanjem Republike Hrvatske, Veleredom kraljice Jelene za pomoć i potporu Hrvatskoj na njezinom putu k euroatlantskoj integraciji te za njegov doprinos razvoju slovačko-hrvatskih odnosa koje mu je udijelio tadašnji hrvatski predsjednik Stjepan Mesić.

I u sadašnjosti se između obje zemlje nastavlja vrlo intenzivan politički dijalog na svim razinama. Izvanredno visoka i pravilna frekvencija bilateralnih susreta najviših ustavnih predstavnika obaju zemalja, od razine predsjednika, premijera i članova vlade pa do regionalne razine, obuhvaća ne samo političku, već i gospodarsko, kulturno i obrazovno područje. Razvijaju se prijateljski i partnerski odnosi između više slovačkih i hrvatskih gradova te područja samouprave, na primjer, Split-Košice, Rijeka – Žilina, Nitra – Osijek, Pula – Trenčín, Varaždin – Trnava, ali i mreža šest lokaliteta spojenih životom Martina Kukučína i tako dalje. Taj će dijalog između obaju zemalja integracijom Hrvatske u NATO i u bliskoj budućnosti i do EU, dobiti na novoj kvaliteti.

Prijateljstvu Slovačke i Hrvatske dodatan razmjer daju također narodne manjine koje do danas žive u objema zemljama. Iako se njihova brojčanost  polako no stalno smanjuje, briga obaju krajina o njihovom očuvanju je jasna. Hrvatska manjina u Slovačkoj i slovačka manjina u Hrvatskoj ne pripadaju doduše najbrojnijim manjinama, ali svojim aktivnostima pridonose izgradnji mostova između oba naroda.

Slovake u Hrvatskoj je moguće podijeliti u tri skupine. Prvu čine Slovaci koji su se u drugoj polovici 19. stoljeća doselili na područje između rijeka Drave i Save, dakle u Slavoniju. Drugu skupinu čine Slovaci koji su se od prve polovice 18. stoljeća selili na područje istočne Hrvatske (Ilok, Soljani, Radoš) u procesu sekundarne migracije iz Bačke (Vojvodina). Te dvije skupine se međusobno razlikuju i po vjerskoj pripadnosti, budući da su pripadnici prve skupine većim dijelom rimokatoličke vjeroispovijesti, dok su pripadnici druge skupine evangeličke vjeroispovijesti. Treću skupinu čine Slovaci koji su se doselili u Hrvatsku u nedavnoj prošlosti. Općine u kojima danas žive Slovaci pripadaju četirima županijama: Vukovarsko-srijemskoj, Osječko-baranjskoj, Požeško-slavonskoj i Sisačko-moslavačkoj. Slovaci pak žive i u drugim županijama i gradovima uslijed prirodne migracije stanovništva. Osim istočnoslavonskog grada Iloka i općine Soljani čiji su si stanovnici evangeličke vjeroispovijesti izgradili svoje crkve, većina Slovaka u Hrvatskoj je rimokatoličke vjeroispovijesti.

Središnja organizacija je Savez Slovaka u Hrvatskoj sa sjedištem u Našicama koji obuhvaća 16 mjesnih odbora Matica slovačkih. Glavna namjera je očuvanje i njegovanje slovačkoga jezika, kulture i običaja te djelatnost razvija nekoliko kulturno-umjetničkih društava. U njihovom okviru djeluje mnoštvo folklornih ansambala i glazbenih sastava koji zajedno imaju više od 500 plesača i glazbenika. Sastavnim dijelom kulture slovačke zajednice u Hrvatskoj je kazališni amaterizam koji ima najdužu tradiciju upravo u Iloku u kojem živi najveći broj Slovaka. Od godine 1935. tu je djelovalo Slovačko kulturno prosvjetno društvo Ľudovíta Štúra koje je aktivno do danas. Središnja knjižnica Slovaka u Hrvatskoj u Našicama, s podružnicom u Iloku, je jedina knjižnična ustanova koja je na raspolaganju zemljacima. Jedini tiskani časopis slovačkog društva u Hrvatskoj je kulturno-društveni časopis, mjesečnik  „Prameň“ koji izdaje Savez Slovaka u Hrvatskoj u Našicama. Radijsko emitiranje na slovačkom jeziku je od 2003. godine na Iločkom radiju i jednom tjedno na gradskom Radiju Našice. Televizijsko emitiranje na slovačkom jeziku je ostvareno Hrvatskom državnom televizijom u okviru emisije „Prizma“ za sve narodne manjine.

U skladu s dopunom Ustava Republike Hrvatske iz prosinca 1997. Slovaci su jednom od službeno priznatih nacionalnih manjina čija su prava zajamčena i osigurana državom u smislu ustavnoga zakona o nacionalnim manjinama iz 2002. godine. Prema Zakonu o izborima imaju također zajamčeno pravo proporcionalnog zastupništva u Parlamentu. Od početka vremena stupanja toga zakona, Slovake i Čehe u hrvatskom Saboru zastupa poslanica Zdenka Čuchnilová koja ima za sobom već treći izborni manadat.

Nakon više od četiri stoljeća od dolaska na prostor današnje Republike Slovačke hrvatska manjina u Slovačkoj dokazala je očuvati jezični i kulturni identitet. Prema popisu iz 2001. godine u Slovačkoj živi 890 osoba hrvatske nacionalnosti što je ipak tek 0,02% cjelokupnog stanovništva. Većina njih živi upravo u selima u okolici Bratislave. Hrvatska manjina je dobro organizirana i aktivna je. Postoji nekoliko udruga koje obuhvaća Hrvatski kulturni savez u Slovačkoj, čiji je predstavnik član Vijeća vlade za nacionalne manjine i etničke skupine. Svake godine se u Slovačkoj ostvaruju brojna događanja usmjerena k prezentaciji hrvatske kulture, jezika i književnosti (na primjer, Festival Hrvatske kulture u Devinskoj Novoj Vesi ili Hrvatski kulturni dani mladeži). I uz potporu Ministarstva kulture Republike Slovačke izlazi časopis „Hrvatska Rosa“.

Ugovorno-pravna osnova između obaju zemalja dosegla je visoku razinu i obuhvaća praktički sva područja suradnje. U okviru suradnje u području školstva definiranim međuvladinim sporazumom, predaje se slovački na hrvatskim sveučilištima i hrvatski na slovačkim. Lektori slovačkoga i hrvatskoga jezika recipročno djeluju na Katedrama slavenskih filologija Filozofskog fakulteta Univerzita Komenského u Bratislavi i na Sveučilištu u Zagrebu. Slovački se studira i u Osijeku na Pedagoškom fakultetu gdje međutim ne postoji lektorat slovačkoga jezika i kulture. U okviru pomoći zemljacima u Republici Hrvatskoj Vlada Republike Slovačke dodjeljuje svake godine stipendije za visokoškolski i doktorski studij.

Ipak je paradoks s obzirom na tako intenzivne političke odnose i snažne kulturne i povijesne veze da se ta činjenica ne odražava u gospodarskim odnosima. Hrvatska je 2009. godine bila tridesetim najznačajnijim trgovačkim partnerom s udjelom od tek 0,28% u čitavoj inozemnoj trgovačkoj razmjeni. U opsegu izvoza Hrvatskoj je pripadalo 25. mjesto s udjelom od 0,44% u čitavom slovačkom izvozu i 0,12% u čitavom slovačkom uvozu. Iako je od 2000. godine trgovačka razmjena neprestano rasla i za to je razdoblje uzajamni obrat porastao više nego trostruko, ipak još uvijek ne doseže realne mogućnosti. Godine 2008. slovački izvoz u Hrvatsku predstavljao je 226,6 mil. eura, pri čemu je uvoz dosegao tek petinu, na razini od 45 mil. eura. Godine 2009. utjecajem krize došlo je do smanjenja uzajamne trgovine, izvoz Republike Slovačke dosegnuo je vrijednost od 192 mil. eura čime je smanjen za 22,46% u odnosu na prethodnu godinu i uvoz je dosegao vrijednost od 61 mil. eura s gotovo identičnom vrijednošću 2008. godine. Najveći udio u smanjenju slovačkoga izvoza imala je kriza na automobilskom tržištu u Hrvatskoj. Godine 2010. za prvih devet mjeseci izvoz Republike Slovačke do Republike Hrvatske predstavlja 98 mil. eura s indeksom 63,1%, nasuprot 2009. godini, a u uvozu u Republiku Slovačku to je 50 mil. eura s indeksom 107,3%. Taj pad bio je uzrokovan prije svega svjetskom ekonomskom krizom koja je pogodila i Hrvatsku. Energetska sigurnost pripada ključnim temama ne samo u svijetu, već i u Slovačkoj i istovremeno je vrlo značajan faktor ekonomske stabilnosti koja počiva u kompleksnom osiguranju opskrbe energetskih sirovina. Energetika stoga pripada perspektivnim područjima gospodarske suradnje između naših zemalja.

Za Hrvatsku je značajno područje turizam. I tu vidimo da Hrvatska pripada najposjećenijim destinacijama slovačkih turista kada je i prošlu godinu Hrvatsku posjetilo više od 300 tisuća slovačkih turista i usprkos gospodarskoj krizi taj se broj iz godine u godinu povećava. Slovaci vole hrvatsku obalu ne samo zbog njezine ljepote, već i zbog bliskosti jezika. Prošlogodišnja kampanja hrvatskih putničkih agencija je imala moto: „Gdje je slovačko more? No, svakako u Hrvatskoj.“ Nažalost, Slovačka je za hrvatske turiste još uvijek relativno nepoznata.

Slovačku je, jednako kao i druge zemlje ne isključujući Hrvatsku, u punoj mjeri pogodila globalna financijska i gospodarska kriza. Slovačka je vlada stoga morala poduzeti neizbježne bitne mjere oporavka, budući da je slovačka ekonomija otvorena i njezina otvorenost neprestano raste. S obzirom na značajan udio izvoza, razvoj europske i neizravno i globalne ekonomije ima na ekonomiju Republike Slovačke stanoviti utjecaj. Nakon pada 2009. godine u sadašnjosti već primjećujemo oživljenje ekonomije. Prema najnovijim prognozama Europske komisije Republika Slovačka bi za naredne tri godine trebala pripadati liderima Europske unije u intezitetu ekonomskog rasta. Pri čemu bi gospodarski rezultati u toj godini trebali svrstati Slovačku u rastu na čelo zemalja eurozone s pretpostavljenim rastom na razini od 4,1% BDP-a. Bolja bi u tome trebala biti tek Švedska s rastom od 4,8% BDP-a. I u daljnje dvije godine trebao bi biti pozitivan rast BDP-a na razini od 3 do 4%. Godine 2010. rast izvoza i uvoza predstavljao je približno jednak tempo u rasponu od 3-5%, godine 2011. bi pak tempo rasta vanjskotrgovačke razmjene u odnosu na 2010. godinu mogao biti i više nego dvostruk, to jest, 8-10%. U srednjoročnom horizontu očekujemo umjereno brži rast opsega izvoza u usporedbi s uvozom, što bi trebalo voditi k postupnom poravnanju bilance roba i usluga te djelovati kao faktor smanjenja deficita na tekućem računu platne bilance.

S obzirom na pogoršanu ekonomsku situaciju koja je nastala u nekim zemljama eurozone, neki slovački političari su ponovno otvorili pitanje je li odluka Slovačke da pristupi u eurozonu bila ispravna.  Prema analitičarima je međutim sa srednjoročnog stajališta utjecaj uvođenja zajedničke europske valute eura na konkurentnost slovačkih proizvoda pozitivan.

Proširenje Europske unije je jedan od prioriteta vanjske politike Slovačke koji se jednoznačno izjašnjava u korist integracije zemalja zapadnoga Balkana u Europsku uniju. Slovačka je principijelno podupirala i nadalje podupire integracijske ambicije Hrvatske u odnosu prema EU. Uspješan primjer Hrvatske bit će ohrabrenje i važan poticaj ostalim zemljama zapadnog Balkana i njihovim integracijskim ambicijama, pri čemu je već danas jasno da je Hrvatska imala značajan utjecaj u stabilizaciji sigurnosne situacije na Balkanu.

Hrvatska se nalazi u završnoj fazi pristupnih pregovora s Europskom unijom i samo je pitanje vremena kada će je se realno dotaknuti promjene koje pristup EU donosi. Mnogo Hrvata danas si postavlja pitanje što će im donijeti Europska unija. A tu kao primjer može poslužiti Slovačka koja je i zahvaljujući članstvu u Europskoj uniji zabilježila posljednjih godina značajan gospodarski napredak. Moram konstatirati da je Slovačka ulaskom u EU mnogo više dobila. Danas možemo reći da bismo u mnogim pogledima bez EU živjeli teže. Obranili smo mnoga stajališta upravo zahvaljujući našem članstvu u EU. Nije pritom riječ samo o vanjskopolitičkim doprinosima, već i o shvaćanju prednosti članstva u EU od strane građana koje prirodno zanima kakve konkretne prednosti im donosi vanjska politika i integracija u EU. U Slovačkoj danas nitko ne sumnja da se ulaskom u EU povećao politički i ekonomski ugled zemlje. Izvanredno pozitivnom posljedicom našeg integracijskog povratka u Europu smatram članstvo Slovačke u Schengenskom sustavu. Potrebno je naglasiti da  se povisio se životni standard te da je došlo do povećanja kupovne moći građana.

Hrvatska je, slično kao i Slovačka, mala zemlja koja se vrlo teško može gospodarski razvijati bez uključenja na zajedničko europsko tržište. Na drugoj strani, i sama Hrvatska će jednoznačno mnogo doprinijeti EU i njezinoj vanjskoj politici. To je bez sumnje doprinos procesu proširenja u okviru cjeline kojim je integracija zemalja zapadnog Balkana u Europsku uniju. Hrvatska se već danas smatra primjerom i njezin uspjeh bit će inspiracija ostalima. Na mnoge će načine Hrvatska postati izvor iskustva kao što su njoj sada zemlje srednje Europe.

Mi, kao tradicijski prijatelji i partneri Hrvatske, pridajemo veliku važnost i tome da će se članstvom Hrvatske u Europskoj uniji proširiti skupina relativno manjih zemalja članica koje mi shvaćamo kao prirodne saveznike posebno u okruženju koje donosi Lisabonski ugovor. Morat ćemo zajednički tražiti puteve kako međusobnom potporom uspješno promicati naše interese da bi bili prihvaćeni.

Nova zemlja članica ulaskom u EU stječe neusporedivo veći međunarodnopolitički potencijal. Na njoj je da dokaže iskoristiti činjenicu da sudjeluje u stvaranju politike EU prema vanjskom svijetu. Istovremeno njezina vanjska politika stječe novu dimenziju koja su europski poslovi. Njihovim temeljem je zajedničko odlučivanje o stvaranju stvarnosti u unutrašnjosti EU. Zemlja stvara pretpostavku svoga uspjeha kao člana u EU svojom dodanom vrijednošću za EU, ali cilj je pravilno definirati vlastite interese i ciljeve.

Hrvatska ima sve preduvjete da bude uspješna kao članica EU te da prinese EU visoku dodanu vrijednost. Kao primjer uspješne zemlje u regiji, koja se priključila EU, izvor iskustva europske i euroatlantske integracije, iskusan i konstruktivan igrač na Balkanu koji može izvanredno pridonijeti daljnjem proširenju EU.

Zahvaljujem na pažnji!